Poštovanje, 45 mi je godina i gdje god se pojavim, prvo pitanje je: “Koliko vam je godina? Žao mi je, primamo samo do 28!” Imam trece dijete od 13 godina, a da ne govorim o ponizenju i mobingu koji sam dozivjela. Razmisljam, ma gdje smo to dosli, vratili se unazad 20 godina.… Kako se suprostaviti kad te država ne štiti? Želim odseliti.
Ljuta sam i razočarana da Vam ne mogu opisati. Zovem navedeni oglas za posao, u jednom second hand dućanu blizu Kvatrića, i prvo pitanje je imam li djecu i kolika su. Kad kažem da imaju 3 godine i 16 mjeseci, odmah me odbijaju i navode da ne žele nikog sa malom djecom. Pokušavam objasniti da neću koristiti bolovanje, i da imam riješeno čuvanje djece u slučaju bolesti, ali mi prekidaju vezu. Nisu me puno pitali ni o kvalifikacijama, niti što drugo
Ja sam samohrana majka, bila na razgovoru za posao i na takva pitanja koja su mi bila postavljena odbila sam dati odgovore a na moje pitanje da sam dosla na razgovor za posao a ne na razgovor osobne prirode, dobila sam odgovor – “Hvala na posjeti nećete odgovoriti ta pitanja osobne prirode onda nema ni razgovora za posao”. Pa sad vi meni recite je li to normalno . Ja i dalje odbijam odgovarati na ta pitanja ali zato i ne prolazim na nijednom razgovoru za posao.
Kod mene je u tijeku diskriminacija prilikom razgovora za posao, doživjela sam uvredljive komentare i pitanja kad mislim ostati trudna, jer sigurno to planiram, i tko će mi čuvati dijete…
Osim što mi je na dva mjesta rečeno da ne zapošljavaju žene, na dva mi je mjesta rečeno da me neće zaposliti jer ne živim u Zagrebu. Inače sam 25 km od Zgb, sa redovnom autobusnom linijom.
Evo da se i ja priključim. Na razgovoru za posao pitali su me kada planiram imati djecu (još nisam bila trudna). Nisam dobila taj posao jer sam friško bila u braku pa bi možda mogla za koji mjesec na trudničko. Danas kada imam curicu od 4 god, ne dolazim u obzir, iako imam iskustva i potrebno obrazovanje jer ipak gospođo ići ćete na bolovanja ponekad radi djeteta.
