Rad od kuće i rad na daljinu

Pandemija uzrokovana COVID-19 virusom utjecala je na mnoge aspekte naših života, a posebno na naše poslove odnosno način rada. Rad od kuće i rad na daljinu postao je norma koju je većina poslodavaca zadržala u nekom obliku i nakon tzv. lockdown-a čekajući da država propiše normativni okvir kojim će se urediti ovo područje. No, potrebno je naglasiti da je ovaj način rada privilegija koju nisu imali, niti će imati, brojne radnice_i u različitim sektorima, a posebno u onima kojima dominantno rade žene – zdravstvo, socijala, obrazovanje, trgovina itd. Osim što je pandemija više pogodila žene, ona je utjecala na dodatno produbljivanje rodnih nejednakosti. Velik broj žena koje su prije pandemije bile aktivno uključene uobrazovanje, osposobljavanje i obavljanje posla morale su dati prednost potrebama i skrbi za neposrednu i proširenu obitelj, a ravnopravna podjela odgovornosti je izostala.

Glavno pitanje koje se postavljaje kako smanjiti negativne posljedice na rodnu ravnopravnost koju će rad odkuće/na daljinu donijeti. Naime, fleksibilni radni aranžmani poput rada na daljinu/od kuće ili fleksibilnog radnog vremena mogu, u teoriji, doprinijeti ravnoteži između posla i privatnog života, ali muškarci su ih skloni koristiti u svrhu poboljšanja radnog učinka, dok ih žene često koriste kada postoji povećanje obiteljskih obaveza koje stvara neravnotežu između posla i privatnog života. Prema podacima EIGE-a, postotak ljudi koji su radili od kuće je bio viši u kućanstvima s djecom, posebno među samohranim roditeljima/jednoroditeljskim obiteljima, što upućuje na to da se fleksibilni rad i rad korištenjem informacijsko-komunikacijske tehnologije koristi za balansiranje između poslovnih i obiteljskih obaveza, prvenstveno od strane žena. Pritom su djeca češće prekidala majke u takvom radu nego očeve što može smanjiti njihove mogućnosti napredovanja i plaće te posljedično dovesti do povećanja rodnog jazau plaćama i mirovinama. Stoga kako bismo utvrdile kako najbolje koristiti ove načine rada u svrhu promicanja rodne ravnopravnosti i ravnoteže poslovnog i privatnog života potrebne su dubinske rodne analize koje će detektirati sve potencijalne dobrobiti i rizike za oba spola. Bez provođenja ovakvih analiza, politike i propisi mogu zapravo biti „rodnoslijepi“ i negativno utjecati na žene.

§ Obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu na izdvojenom mjestu rada (čl.17.)

Zakon o radu propisuje određene dodatne podatke koje ugovor o radu, odnosno potvrda o sklopljenom ugovoru za obavljanje poslova kod kuće radnika_ce ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca mora sadržavati te osigurava jednakost plaće ovih i radnika_ca koje rade u prostorijama poslodavca. Propisuju se još neka ograničenja, a posebno dužnost poslodavca da osigura sigurne uvjete rada te dužnost radnika_ce da se pridržava svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera.

S obzirom na prethodno navedeno, neizvjesni su ishodi predstojećih izmjena Zakona kojim će se propisati rad od kuće i rad na daljinu, a bez da su (rodno) dobro promišljena pojedina rješenja koja se predlažu. Zakonodavac je najavio posebno propisivanje rad od kuće i rada na daljinu. Pretpostavka je da će rad od kuće biti vezan za dom ili određeni prostor, dok rad na daljinu neće i obavljati će se putem informacijsko-komunikacijske tehnologije. Iako definicije samog načina rada mogu biti posebno propisane, ne bi se smjelo nikako propisati različitu razinu prava za ove dvije kategorije radnika_ca. Isto tako, navedeni načini rada uvijek moraju biti dobrovoljni te se poslodavcima ne smije dati mogućnost da jednostrano određuju rad od kuće ili na daljinu niti to smije biti razlog za otkaz ugovora o radu. Nadalje, informacije iz medija ukazivale su da će Zakonom biti posebno propisana mogućnost da roditelji s djecom do 8 godina mogu raditi od kuće, a da im poslodavac samo iznimno može odbiti takav zahtjev. Ako uzmemo u obzir trenutno stanje dostupnosti vrtića, žene će ovakvim zakonskim rješenjem biti dodatno usmjerene na boravak u kući i skrb o djeci što će se, kako je prethodno obrazloženo, negativno odraziti na njihovu opterećenost i radne karijere. Osim toga, dodatno će se povećati rizik od diskriminacije žena s malom djecom od strane poslodavaca kojima neće odgovarati rad od kuće odnosno moglo bi dodatno nepovoljno utjecati na njihovo zapošljavanje.

Kontinuirano naglašavamo da je ključno osigurati dostupne državne usluge skrbi za djecu kako bi omogućili majkama da u potpunosti sudjeluju u svijetu rada. Državna vlast treba napokon spoznati da ono što je dobro za rodnu ravnopravnost je dobro i za ekonomiju i društvo u cijelosti. Rodno osviještene socijalne politike nužne su u ostvarenju društvenih promjena i nadilaženju patrijarhalnih stavova kojima se muškarci i dalje percipiraju kao „hranitelji“, a žene kao „skrbnice“. Bez ovakvih promjena, rodna nejednakost i dalje će ostati norma, a opravdano je za očekivati da će je nepromišljeno normiranje rada od kuće i na daljinu samo produbiti.